Stari Rimljani smatrali su šafran cvijetom božice jutarnje zore, Aurore. Poznavali su ga već ljudi u staroj Asiro-Babiloniji, Indiji i Egiptu nekoliko tisućljeća prije naše ere, gdje se koristio kao boja, ljekovita i ukrasna biljka te kao začin jelima.
Naziv roda Crocus (crocus) je starogrčki, korišten u antici.
Sade se u rujnu - studenom ili u srpnju za one koje cvatu u jesen.
Šafran se razmnožava klupcima koji se svake godine početkom ljeta, nakon cvjetanja i sušenja nadzemnih dijelova, vade iz tla, suše na sjenovitom, suhom i zračnom mjestu.
Zatim se formirane male reproduktivne lukovice odvajaju od velikih.
Velike se sade u jesen na 5-8 cm razmaka u privremene gredice.
Crocus zahtijeva lagana pjeskovita tla i sunčana mjesta.
